REM – čuvar slobode ili batina vlasti
Iako i mediji i političari imaju mnoštvo primedaba na račun Saveta REM-a, njihovi članovi su preplaćeni i to od onih koji u etru jedva opstaju
Autor: Višnja Aranđelović
oće li opozicija učestvovati na izborima ili će ih bojkotovati? Odgovor na ovo pitanja najviše zavisi od tri slova – REM (Regulatorno telo za elektronske medije). Među 42 zahteva stručnog tima pokreta „Jedan od pet miliona” posebno se ističe – smena članova Saveta REM-a, jer kako tvrdi opozicija, bez ispunjenja tog zahteva nema ni fer izbora. Savez za Srbiju postavio je i rok – ako do 15. septembra ne dođe do promene u ovom regulatornom telu, ali i u RTS-u, nema ni njih na izborima. Izjasnila se i vlast – zahtevima opozicije može se izaći u susret koliko da se izaberu još tri člana Saveta, budući da je, od predviđenih devet, imenovano samo njih šest. Ostalo, tvrde, nije po zakonu.
Kada je 2003. godine osnovan kao Republička radiodifuzna agencija (RRA), predviđeno je da bude nezavisno telo koje će da kontroliše rad TV i radio-stanica tako da „doprinese očuvanju, zaštiti i razvoju slobode mišljenja”. Opozicija sada osporava njegovu nezavisnost tvrdeći da širom otvorenih očiju dozvoljavaju da mediji bliski vlasti čine šta im se prohte.
Stav da REM radi na štetu opozicije nije se sada čuo prvi put, isto je mislio predsednik Aleksandar Vučić pre nego je postao vlast. Tako se 2012. godine žalio na uslove predizborne kampanje rekavši da je „režim naložio RRA da donese pravila koja ne postoje nigde, i to je napravljeno protiv SNS-a”. I tadašnja vlast tvrdila je isto što i ova sada, da nema ništa sa tim, već da je takav zakon.
Još 2006. kao batinu vlasti ovu ustanovu su videli vlasnici i zaposleni na televiziji BK kada im je RRA u toku noći i uz asistenciju policije ugasio signal. Tadašnji predstavnici odluku su opravdali višenedeljnom blokadom računa te televizije, do kraja nerazjašnjenim pravnim statusom i favorizovanjem Bogoljuba Karića i njegove političke stranke.
REM – čuvar slobode ili batina vlasti
Kritike na račun njihovog rada ne dolaze samo od političara nezadovoljnih svojim tretmanom u medijima i REM-om koji ih zbog toga ne kažnjava, već i od onih od kojih ova ustanova i živi – vlasnika TV stanica. Upravo je REM jedan od razloga zbog kojeg direktorka i vlasnica novosadske televizije Kanal devet Maja Pavlović štrajkuje glađu po treći put. Borbu protiv REM-a započela je kada su njenoj televiziji oduzeli dozvolu za lokalnu frekvenciju i nametnuli regionalnu uz koju ide i nekoliko puta veći iznos mesečne nadoknade. Nakon digitalizacije signala protiv REM-a su se oglašavali i vlasnici regionalnih mediji tvrdeći da su oštećeni – vide se na istoj teritoriji kao i lokalni, a plaćaju tri puta veću nadoknadu.
Iako predstavnici REM-a nisu odgovorili na naša pitanja koliko iznosi nadoknada između ove vrste dozvola ni u čemu je njihova razlika, Maja Pavlović je u ranijoj izjavi medijima rekla da iz budžeta njene televizije REM-u mesečno odlazi 220.000 dinara. To je čak 20.000 više nego što Kanal devet plaća Emisionoj tehnici i vezama, bez čijeg signala se ne bi ni videli. Koju to uslugu više REM nudi onima od kojih živi?
Ko je u Savetu REM-a
Pored zamenika predsednika Gorana Petrovića, Savet REM-a čine i novinarka Olivera Zekić, psiholog Aleksandra Janković, bivši sekretar Saveza gluvih i nagluvih Radoje Kujovića, sociolog Đorđe Vozarević i profesor FDU Goran Peković. Tri člana koja nedostaju trebalo bi da dođu iz redova kandidata koje predlože saveti nacionalnih manjina, udruženja filmskih, scenskih i dramskih umetnika i udruženja kompozitora i nadležni skupštinski odbor.
Zakonom o elektronskim medijima predviđeno je da članove bira Narodna skupština većinom glasova na mandat od pet godina. Takođe, propisano je i pravo još jednog reizbora. Narodna skupština, na predlog 20 poslanika može da predloži razrešenje člana Saveta ako nesavesno obavlja svoju dužnost, ali o tome je neophodno dobiti i mišljenje Saveta. Isto tako razlog za smenu ne može biti političko uverenje člana.
Kritičari navode i to da se članovi Saveta klone da izriču mere komercijalnim televizijama kada krše propise, pa čak i da zanemaruju izveštaje svojih službi koje prate rad tih televizija. Dok članovi Saveta svoje nereagovanje opravdavaju rečima da ne žele da budu cenzori, njihovi neistomišljenici kažu da je posredi konformizam i lenjost. Stvarni razlozi možda leže na stranicama finansijskog izveštaja REM-a koji otkriva da 82 odsto ukupnog prihoda projektovanog na više od 315 miliona dinara ovoj ustanovi stiže od televizijskih nadoknada, od čega čak 69 odsto čine obaveze koje plaćaju četiri komercijalna emitera – televizije Pink i Hepi, Prva TV i O2. Ovaj dokument daje i odgovor na pitanje zbog čega je REM-u stalo da što više televizija ima dozvolu sa regionalnom titulom. Dok 30 regionalnih TV stanica u REM-ovom ovogodišnjem budžetu učestvuje sa 23 odsto, tek devet odsto popunjava 60 lokalnih TV stanica.
Sajt ove ustanove ukazuje da su rezultati njihovog rada tanki, a primanja obrnuto proporcionalna. Ovo regulatorno telo zapošljava 83 radnika, a prosečna zarada je 118.000 dinara. Članovi Saveta nisu stalno zaposleni, ali za svoj rad mesečno dobijaju naknadu od oko 102.000 dinara. Savet za sada nema predsednika, ali su sve obaveze, kao i prava u koja spada i mesečna zarada od 150.000 dinara preneta na novinara Gorana Petrovića, zamenika predsednika.
Visokim platama se, nažalost, ne mogu pohvaliti i vlasnici lokalnih medija ni njihovi zaposleni. Uspeh smatraju već to ako su im plate redovne, makar bile i daleko ispod proseka.
Istina je i da je REM, kad god je imao višak u kasi, novac uplaćivao u republički budžet. Reč je o 1,2 milijarde dinara za 11 godina. Ali i taj potez je nailazio na kritiku kroz pitanje – zašto višak nije vraćen medijima?
Dok jedni predlažu ukidanje ovog regulatornog tela, poznavaoci medijski prilika smatraju da je rešenje britanski model. Primenjen na domaćem terenu on bi podrazumevao da stane pod okrilje Republičke agencije za telekomunikacije (RATEL), što bi pojeftinilo i rad REM-a i naknade emiterima.
Izvor: Politika